zanimljivosti

- covjek kontrolira jedanaest hiljada pokreta svoga tijela.
- Prosjecan automobil ima sto hiljada dijelova.
- U Los Andelesu dvanaest miliona ljudi vozi osam miliona automobila, kojima prijedu stotinu milijuna kilometara na dan. A koliko tek goriva potroše!? Pola kolicine koju je dnevno trošio bivši Sovjetski Savez.
- Botanicki gledano luk je – ljiljan.
- Johan Štraus mladi, koji je komponovao operu 'Šišmiš', nikada u životu nije vidio šišmiša.
- Srednje ime Harija Trumana, jednog od predsjednika SAD-a, bilo je samo S, jer se njegovi roditelji nisu mogli odluciti izmedu dva imena koja su pocinjala sa S.
- Postoji zanimanje kušac caja.
- Lešinari se katkad tako prežderu da ne mogu letjeti, onda povracaju dok ne olakšaju da bi mogli letjeti.
- Prema statistikama, 73 posto nasilnika u televizijskim filmovima ostaje nekažnjeno.
- U Švedskoj je donesen zakon prema kojem svako kucanstvo mora ima 8 razlicitih kanti za smece: za metal, plastiku, papir (karton), staklo, stare novine, aluminijske konzerve, plasticne boce, staklene boce i organsko smece.
- Kompjuteri širom svijeta dnevno troše toliko elektricne energije koliko i cijeli Brazil.
- 95 posto životinjskih vrsta nema kicmu.
- U cijeloj Francuskoj ima još samo 10 risova.
- Covjek koji doživi 70 godina, prosjecno prespava 23 godine.
- Gotovo polovina od sve djece u Americi ne živi u porodici s oba biološka roditelja.
- Tvor ne može istovremeno ugristi i zasmrdjeti.
- Stari ljudi i aligatori cuju samo zvukove koji imaju manje od cetiri hiljade vibracija u sekundi.
- Zato što ne želi da ga zamjenjuju kaskaderi, glumac Džeki Cen imao je slomljen nos (tri puta), puknutu lobanju, slomljene obje jagodicne kosti i gotovo sve prste na rukama.
- Buduci da su joj oci na gornjoj polovici tijela, a usta i nosnice na donjoj, raža nikad ne vidi hranu koju jede.

SIMIJEŠNA STRANA HISTORIJE

Luda turneja moskovskog Dinama
Jedna od najdrskijih obmana u historiji fudbala zabilježena je u ljeto 1958. godine u bivšem Sovjetskom Savezu. Jedna fudbalska momcad sastavljena od dosta dobrih igraca, ali istovremeno spremna za prodavanje magle, odigrala je trinaest utakmica u raznim manjim mjestima, predstavljajuci se kao slavni moskovski Dinamo. Ljubitelji fudbala koji su godinama cekali da se slavna momcad (u ono vrijeme jedna od najjacih u Evropi) pojavi u njihovom mjestu bili su presretni što im u doba ljetne prvenstvene pauze dinamovci dolaze u goste, tako da su ulaznice za nastup lažnih zvijezda redovno bile rasprodane, što je i 'zvijezdama' i organizatoru donijelo lijep novac. Doduše bilo je navijaca kojima se gostujuca momcad cinila pomalo cudnom, jer su pojedine igrace Dinama poznavali po slikama iz novina (televizija tada još nije bila rasprostranjena), ali sve je ipak prolazilo dobro. Lažni je Dinamo pobjedivao, igraci su dijelili autograme i odazivali se na obilne vecere nakon utakmica – sve do nastupa u jednom ukrajinskom gradicu. Gostujuca je ekipa istrcala na teren upravo u casu kad je radio neocekivano zapoceo prenositi prijateljsku utakmicu koju je pravi Dinamo igrao u Moskvi. Drugo poluvrijeme gosti nisu odigrali jer ih je u svlacionici docekala policija...

Pažnja! Stiže ministar!
Kada je jednoga proljetnog jutra 1939. direktor osnovne škole u Florasu, malom mjestu na jugu Francuske, telefonom primio obavijest da sutradan u posjet dolazi ministar obrazovanja, u zbornici je zavladalo radosno uzbudenje. Nastavnicko vijece, direktor, podvornici – sve se užurbalo kako bi što dostojnije docekali visokog gosta! Sutradan je u školi sve blistalo od cistoce, nastavnici su došli u školu u novim odijelima, svi su daci bili uredno podšišani, a najteže su neznalice puštene kuci – da pred gospodinom minstrom ne bi sramotili školu. Kad je visoki gost izašao iz automobila docekala ga je pjesma školskog hora. Zatim ga je mjesni svecenik pozdravio kicenim govorom. Ministar je obišao razrede, propitivao ucenike ovo i ono, izricao pohvale i na kraju naredio da se svi daci puste kuci, što su ovi popratili s 'triput hura za gospodina ministra!' Oduševljen prijemom, ministar je obecao novcanu pomoc za uredenje školske zgrade, a nastavnike je obradovao viješcu da ce se u cijeloj Francuskoj prosvjetarima povecati place. Susret je završen banketom i zdravicama! A kad se za tri sedmice direktor škole pismeno obratio ministarstvu raspitujuci se za obecanu novcanu pomoc, odgovoreno mu je da ne znaju ništa ni o cemu, osim da se gospodin ministar vec dva mjeseca nije micao iz Pariza. Pokazalo se da je 'ministarska' posjeta školi u Florasu bila puka šala nekog veseljaka koji je netragom nestao.